Likovni kritičar
Dejan Đorić
O slikaru
Beograd, 2024. god
Imanuel Kant je arhitekturu smatrao krovnom, najvažnijom umetnošću, onom koja integriše i nadilazi druge. Stara evropska arhitektura je Mirjani Milovanović povod u ciklusu “Stubovi vremena,” za drugačije estetske fenomene od pukog ilustrovanja izgleda i mesta zgrade, srazmere i dekoracije ili njene urbanističke pripadnosti. Njeno slikarstvo se otvara prema prikazima frontalnih i bočnih izgleda zdanjâ, mada to nije urbano perspektivno predstavljanje koje se razvija od renesansne Italije.
Ove melanholične i filosofske slike govore o prolaznosti, trošnosti, habanju najtrajnijeg i najmonumentalnijeg što je čovek stvorio, počev od piramida do Huverove brane, objekta u koji je uloženo najviše betona i koji bi najduže trajao od svih dela moderne civilizacije. To je, međutim, priča o vremenu, skaska o lepoti prolaznosti, o ljudskosti i nesavršenosti, tragu ruke na slici i kući, koje ne pripadaju mašinsko-robotskom svetu jer imaju individualni pečat, topli su i ličnosni, iskazano jezikom pravoslavne teologije.
Dobro upoznata sa dizajnom i savremenim medijima Mirjana Milovanović umesto aktuelne piktureje, inflacije slika, koje je donelo doba posle postmoderne, namesto još jednog hladnog pogleda i priloga mogućoj digitalnoj apokalipsi, stvara snažne slike, istražuje najdublje i najdragocenije – osećanja, koja još uvek određuju nas i naš odnos prema svetu. Naslikana arhitektura sa tragovima vremena i prolaznosti može da bude kako vidimo u njenom slikarstvu između ostalog i kolosalna zaliha slutnji, snova i nada, okidač za maštanje i osećajni doživljaj prostora i vremena, koji se sve više gubi iz umetnosti.
Ludovica Dagna
O slikaru
Rim, 2024. god.
“Pilastri del Tempo” di Mira Milovanovic cattura un maestoso edificio storicoche si erge imponente in un’atmosfera drammatica e turbolenta. Le pennellate acriliche creano un suggestivo gioco di luci e ombre, evocando un senso di eternità e grandezza. L’edificio, ricco di dettagli architettonici, sembra emergere da una luce dorata che contrasta con il cielo scuro e tempestoso. Le pennellate audaci e testurizzate donano all’opera un’energia fluida, come se l’edificio fosse allo stesso tempo radicato nel passato e in transizione attraverso il fluire del tempo. Questo pezzo invita lo spettatore a riflettere sulla resistenza dell’architettura e della storia, che si ergono come pilastri nel continuo cambiamento della vita.
“Stubovi vremena" Mire Milovanović prikazuje veličanstvenu istorijsku građevinu koja se uzdiže impresivno u dramatičnoj i turbulentnoj atmosferi. Akrilni potezi stvaraju sugestivan spoj svetlosti i senke, koji priziva osećaj večnosti i veličanstvenosti.
Zgrada, bogata arhitektonskim detaljima, izgleda kao da izranja iz zlatne svetlosti koja se suprotstavlja tamnom i olujnom nebu. Snažni i teksturisani potezi daju delu fluidnu energiju, kao da je sama građevina istovremeno ukorenjena u prošlosti i u pokretu kroz tok vremena.