03.-12. jula 2025.god.
Kuća Đure Jakšića, Skadarska 34, Beograd.
Pod pokroviteljstvom Gradske opštine Stari Grad.
U svom slikarskom ciklusu Stubovi vremena, umetnica Mirjana Mira Milovanović vodi nas kroz vizuelni i duhovni pejzaž gde se prepliću prošlost i sadašnjost, materijalno i neuhvatljivo, red i sloboda. Ove slike nisu puka reprezentacija arhitekture, već njena transformacija u simbol, misao i emociju.
Arhitektonske forme, tradicionalno shvaćene kao svedoci postojanosti, u Miriinom radu dobijaju novu dimenziju. One više ne funkcionišu kao strogi sistemi, već kao živa tela – podložna emocijama, promenama, unutrašnjim previranjima. Njihova kontura se gubi, a značenje prelazi iz spoljnjeg u unutrašnje.
U njenom izrazu stub nije samo noseći element zgrade – već metafora vremena koje protiče, pamti i iznova oblikuje stvarnost. Kroz slojeve boje i poteze linije, Mirina dela oživljavaju ono što je nekad bilo čvrsto, ali sada lebdi između značenja. Prostor više nije statičan – on pulsira, diše, govori tišinom.
Apstrakcija joj omogućava da prevaziđe granice forme i uđe u sferu čistog osećanja. Umesto da imitira realnost, Mira je pretvara u poetičan jezik sećanja. Fragmenti arhitektonskih oblika deluju kao eho prošlih epoha – istovremeno jasno prepoznatljivi i začudno strani, ogoljeni do srži, ali emotivno puni.
U ovom ciklusu ne postoje pravila, već ritmovi. Geometrija više nije stroga već sugestivna, otvorena za igru slučajnosti i intuicije. Boje zrače ne kao ukrasi, već kao tragovi unutrašnjih stanja. Sve je fluidno – kao da slike nisu završene kompozicije, već trenuci u večnom pokretu.
Serija Stubovi vremena ne daje odgovore, niti postavlja granice. Ona nudi prostor za razmišljanje, introspektivnu šetnju kroz imaginarne građevine koje više pripadaju duhovnom pejzažu nego stvarnom prostoru. Ove slike su poput sećanja koje ne bledi – već menja oblike, zadržava svoju bit, ali se iznova rađa.
Mira ne gradi, već transformiše. Njeni stubovi nisu utemeljeni u zemlji, već u svesti – kao vertikale sećanja, osećanja, tišine. U njima se oseća snažna potreba da se očuva ono što vreme briše: struktura duše, arhitektura snova, oslonci identiteta.
Ova izložba otkriva snagu apstraktne umetnosti da spoji racionalno i intuitivno, spoljašnje i unutrašnje. U Miriinom radu, posmatrač ne stoji ispred slike – već ulazi u nju, kreće se zajedno sa njenim ritmovima, i u tom kretanju otkriva sopstvenu prošlost i sadašnjost.
The Stubovi vremena Stubovi vremena nisu statične forme – oni su tokovi, putokazi, svedoci. Oni su umetnički pokušaj da se sačuva ono što je neuhvatljivo, ali važno: duh vremena, trag emocije, senka prisustva.
Mirjana Milovanović